Sada postoje stotine različitih teorija o tome kako uspjeti, biti učinkovitiji, sretniji. Različiti autori zaključuju o posebnim zakonima, pravilima, aksiomima onoga što je potrebno ili nepotrebno učiniti. Razumjeti svu tu raznolikost je vrlo teško, pogotovo zato što nema dokaza da će jedna ili druga teorija djelovati posebno za mene.
Ali odgovornost je ono na što se svi slažu. I prije svega, 100% je odgovoran za vaš život, za sve događaje koji su se dogodili, događaju se i nastavit će se događati u našem životu. Bez preuzimanja odgovornosti za bezuvjetnu odgovornost za vašu sudbinu, nemoguće je preuzeti kontrolu nad svojim životom, ali morate ići s protokom i neprestano se nalaziti tamo gdje će tok donijeti, a ne tamo gdje nam je potreban.
Teret 100% odgovornosti.
Što znači preuzeti tu odgovornost? Najvažnije je prihvatiti da sve što nam se događa ovisi samo o nama. Dogodilo se da većina ljudi voli krivnje za greške u svojim životima, ali ne i za sebe. Svi su krivi, vlada, susjedi, roditelji, kolege. Sve oko se kupuje i unaprijed određuje, talenti i zvanja se čuju odozgo, a sudbina je unaprijed određena i ništa se ne može promijeniti. To je upravo ono što ljudi misle koji nisu postigli ništa u životu, a dok oni tako misle, neće ništa postići.
Pod istim uvjetima, neki uspiju, drugi okrivljuju sve za svoje neuspjehe. Odgovorni smo za sve u našem životu, i dobro i loše. To znači napustiti isprike nas samih i naših postupaka, koji su donijeli neuspjeh, napustiti ulogu žrtve, koju volimo preuzeti s vremena na vrijeme. U svemu što u svom životu nismo učinili i što nismo mogli, krivi smo samo mi sami, ali sve što smo postigli - sami smo to i postigli.
To na prvi pogled ne zvuči jako teško, ali s vremena na vrijeme, svatko od nas izbjegava 100% odgovornost. Pogledajmo 5 osnovnih strategija za izbjegavanje odgovornosti.
Krivica - nacionalna tradicija.
Apsolutno su svi ljudi skloni tome, ali u našim zemljama bivšeg SSSR-a to je posebno izraženo. I to ne čudi, jer desetljećima smo bili usađeni u misli o brizi države. Ljudi su naviknuti na činjenicu da će država dati posao, stanovanje i pružiti nizak, ali stabilan životni standard. I premda je prošlo više od dva desetljeća, misao da nam država duguje nešto je sve isto, a ako je ne daju, onda su za to krivi.
Nažalost, upravo je stav koji nam netko duguje nešto što je jedan od korijena krivnje. A takvi ljudi očekuju da će svi učiniti sve za njih, pozvati ih na visoko plaćene poslove, osigurati stanovanje, stvoriti ugodne životne uvjete. Oni rijetko postižu nešto u životu, jer većina toga prolazi u očekivanju da će se nešto dogoditi i da nema smisla raditi nešto sam.
To se događa drugačije kad mi kriviti druge za naše neuspjehe, Ne očekujemo ništa od drugih, djelujemo, ali nakon što smo dobili negativan rezultat, počinjemo tražiti krivce. I obično to nismo mi, nego netko drugi (mi prebacujemo odgovornost na drugu osobu) ili "tako formirane zvijezde" (preuzimamo odgovornost od sebe, kao da ništa ne ovisi o nama).
Sve dok krivimo, ne tražimo razlog u sebi, za naše postupke, nećemo naučiti lekciju od neuspjeha, nismo svjesni svojih pogrešaka, i stoga nećemo ništa promijeniti. Sljedeći put ćemo učiniti isto i prema tome ćemo dobiti isti rezultat. Nakon što smo 100% preuzeli odgovornost za sebe, prestali smo kriviti, tražit ćemo razloge u sebi, definitivno ćemo ih pronaći, izvući zaključke, promijeniti naše postupke, pristupe i možda će nam to omogućiti da postignemo uspjeh.
Opravdati - sudbina slabih i nesigurnih ljudi.
Kada počnemo izgovarati svoja djela ili rezultate naših postupaka ili, češće, to je samo za naš način razmišljanja, naša uvjerenja, to je način na koji izražavamo našu nesigurnost u ispravnost onoga što radimo ili što smo učinili ili u što vjerujemo. Ali kakve to veze ima s odgovornošću?
Činjenica je da počinjemo opravdavati kao odgovor na optužbe, stvarne ili imaginarne, drugih ljudi ili čak unaprijed predvidjeti takve optužbe. Ali suština činjenice da nas druga osoba optužuje za nešto je njegova reakcija, povratna informacija za neke naše akcije ili izražene misli. Naš je zadatak iz toga izvući određene koristi, kako bismo primili ove povratne informacije. Da bismo prihvatili ili ne prihvatili pravičnost optužbi, ovo je drugi slučaj i jedino je za nas da odlučimo, ali počinjemo opravdavati, gubimo mogućnost da dobijemo informacije koje su nam potrebne.
Uzimanje iste 100% odgovornosti za sebeNema smisla izgovoriti nas. Sva naša djela ili naša uvjerenja ovise o nama samima, mi smo odgovorni za sve rezultate. Nema smisla opravdavati naše postupke bilo čime osim naše volje, naše želje ili naše odluke. I opravdati to za to znači ne priznati vaše pravo na njih, to jest, potpisati na vlastitu bezvrijednost.
Obrana je način da se agresivno opravdate.
Obrana stvarno ima iste korijene kao i izgovore. Samo u ovom slučaju, umjesto da opravdavamo sebe, počinjemo napadati i kriviti one koji nas optužuju. No, rezultat će biti isti, propustit ćemo povratne informacije koje smo pokušali nekako prenijeti, nećemo donositi nikakve zaključke, odnosno nećemo imati priliku poboljšati nešto u sebi.
Da bih to učinio jasnim, vrlo često napominjem da optužbe upućene nama ne sadrže nikakve potrebne ili korisne informacije, au većini slučajeva one također predstavljaju obrambenu reakciju drugih na naše optužbe (tj. Počinju se braniti). Ali samo preuzimanjem odgovornosti za sebe, možemo prekinuti ovaj začarani krug i, možda, izdržati nešto korisno za nas. Uklanjanjem sebe iz odgovornosti da se počnemo braniti, uvijek samo pogoršavamo situaciju.
Žalba je izravan znak da ne kontroliramo svoje živote.
Vrlo često to je želja da se žalite na svoj život, je uzrok činjenice da počinjemo prvo kriviti nekoga za to, onda počinjemo opravdavati, a onda počinjemo braniti sebe, počevši opet kriviti nekoga drugoga. Sve je to strategija izbjegavanja odgovornosti za rezultate koje imamo u našim životima.
Ako razmišljate o tome, ako preuzmete odgovornost za sve što je u vašem životu o sebi, onda se možete opet požaliti na sebe. Mi smo i sami kasno ustali, zakasnili na posao, zbog toga smo nešto učinili u žurbi i pogriješili, počeli smo se ispričavati za tu pogrešku, okrivljujući nekoga ili nešto. I sami smo se uvjerili da ne kontroliramo rezultate koje dobivamo, i ništa ne ovisi o nama. I mi smo sami odlučili da nećemo učiniti ništa za promjenu situacije u budućnosti, te ćemo u skladu s tim imati upravo ono što sada imamo. I to je u najboljem slučaju, jer često pravimo iste pogreške, samo pogoršavamo situaciju.
Stidjeti se neobičan je način izbjegavanja odgovornosti.
Oklijevajte stajati malo dalje od drugih strategija kako biste izbjegli odgovornost, ali u isto vrijeme to je opasna i štetna navika koja nas sprječava u razvoju i ostvarivanju više u našim životima.
Budući da se stidi, opravdavamo se u svojoj neodlučnosti, u tome što nećemo činiti akciju i stoga ne postići određene rezultate. Opet, prolazimo kroz prilike, uklanjamo odgovornost za svoje živote od nas samih, premještanje uopće nije jasno o čemu. Pomirili su se s vlastitim strahovima, fobijama, opravdavajući svoje postupke vlastitom neodlučnošću.
Što je još zanimljivo, zbunjeno, oslobađamo se potrebe da se nosimo s vlastitim strahovima, uvjeravajući se da nema potrebe mijenjati nešto i dopustiti sebi da ne činimo ništa.
100% odgovornosti i ne postotak manje.
Moguće je donijeti odluku, poduzeti da se ne izbjegava odgovornost za svoj život u bilo koje vrijeme. Odmah će se puno promijeniti, a što je najvažnije, promijenit će stav drugih ljudi. Činjenica je da odgovorni ljudi mrze pritužitelja, one koji se bave beskorisnim optužbama i mrze one koji opravdavaju svoje neuspjehe. Postajući odgovorni, privući ćemo iste ljude, što će nam omogućiti da dobijemo još veće rezultate i postanemo još uspješniji.
Možete se naviknuti na izbjegavanje odgovornosti na različite načine, ali prvo, barem počnite primjećivati te opasne navike iza sebe, i ako odjednom:
- krivica
- opravdava
- Branite se
- žaliti se
- Osjećaj se stidljivo
Onda to odmah prekinite. Pa ipak, samo preuzimanjem pune odgovornosti za sebe i svoj život možete postati istinski slobodni i istinski voditi svoj život.
